Najudaljenija i geološki najstarija otočna skupina Jadrana, Palagruški arhipelag, jedno je od najljepših i najatraktivnijih odredišta na Jadranu. Ljepote krajobraznih pejzaža i podmorja jedinstvene su i nije ih lako opisati riječima.
Arhipelag Palagruže je najudaljenija grupa hrvatskih otoka, a mali otočić Galijula iz te grupacije označava najjužniju točku hrvatskog teritorija. Na otoku Vela Palagruža smješten je svjetionik "Palagruža".
Svjetionik Palagruža izgrađen je davne 1875. godine na istoimenom otoku od strane Austrougarske vlasti i od tada poput brižne majke pazi i usmjerava brodove u prolasku.
Najveći otok u arhipelagu, Velika Palagruža, dug je 1400 metara, širok 300 metara, a na najvišem dijelu visok 90 metara. Po obodu otoka vodi uska planinarska staza, a pristup moru je moguć na području plaže Velo Žalo na južnoj obali otoka. Ovo je jedna od najljepših šljunčanih plaža na Jadranu. Morem oblikovano, sedefasto kamenje doista je posebno i jedinstveno.
U prapovijesno i antičko doba izolirani otok Palagruža koji se nalazi gotovo po sredini Jadranskog mora imao je ključnu navigacijsku ulogu u vezama dviju jadranskih obala, te je bio nezaobilazna postaja pomorskog puta koji je spajao istočnu i zapadnu obalu. Smatra se da se naziv Diomedovi otoci, kojeg spominju antički pisci, odnosi upravo na otočnu skupinu Palagruža, jer se Diomedov kult veže za značajne točke pomorske trgovine, te se na Palagruži najvjerojatnije nalazilo i Diomedovo svetište. Otočje je zabilježeno na geografskim kartama već od početka XIV. st., kao Pelagosa, Pellegoxa i Pelogosa.
Potraga za Diomedovim otokom u novije vrijeme vodi prema Palagruškom otočju, pomorskom orijentiru u prekojadranskoj navigaciji. Naime, zahvaljujući arheološkim istraživanjima na Palagruži posljednjih godina, pronađene su velike količine ulomaka kvalitetne grčke keramike iz kasnog arhajskog, klasičnog i helenističkog razdoblja.
Na Palagruži se nalaze arheološki ostaci iz prapovijesnog, antičkog i srednjovjekovnog razdoblja.
S obzirom na veliku navigacijsku važnost koju je otok Palagruža imao, ne čudi što se u njenom podmorju nalazi izrazito veliki broj arheoloških i povijesnih ostataka, ponajviše brodoloma. Najveći broj navedenih brodoloma nalazi se oko plićine Pupak koja je smještena 4 milje istočno od Palagruže. S obzirom da se plićina nalazi neposredno ispod površine mora izrazito je opasana za pomorce. U podmorju oko plićine Pupak do sada je pronađeno ukupno 7 brodoloma, a u širem podmorju Vele i Male Palagruže i Galijule nalazi se još najmanje 4 poznata brodoloma, a vjerojatno i mnogo veći broj za sada još neotkrivenih.
Najznačajniji nalazi u akvatoriju otoka Palagruže:
-Antički brodolom sa ostacima drvene konstrukcije i grčko-italskih amfora datiran u 4/3. st.pr. Kr.
-Antički brodolom sa ostacima ulomaka amfora i pronađenih 18 olovnih ingota koji predstavljaju prvi pronalazak takve vrste na Jadranu, te ostacima olovnih prečki sidara, brodskih žrvnjeva i dubinomjera, datiran u 1. st. pr.Kr.
-Mletački brodolom sa ostacima brončanih topova, sidara i drvene konstrukcije iz 16. stoljeća.
-Novovjekovni brodolom neimenovanog željeznog parobroda iz 20. stoljeća.
-Novovjekovni brodolom sa ostacima drvene konstrukcije, kompasa, koloturnika i sitne brodske opreme.
-Ostaci talijanske podmornice Nereide iz prvog svjetskog rata potopljene od strane Austro-Ugarske podmornice U5 1915 godine.
Palagruža je u okviru projekta (Kasnoantički limes - Istočnojadranski kasnoantički maritimni limes ) zastupljena kasnoantičkom utvrdom na Veloj Palagruži, odnosno rimskim svjetionikom povezanim sa kasnoantičkim signalizacijskim sustavom za osiguravanje plovidbe Jadranom u V. st.
Djelatnici Upravnog odjela za turizam i pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije posjetili su ovaj pučinski otok koji svojom poviješću i položajem predstavlja jedan od najzanimljivijih i najvažnijih lokaliteta prirodne, kulturno - povijesne i podvodne baštine.
