Priče o teškom životu ribara i težaka, pomorskom kruhu sa sedam kora svi znaju i ispričane su nebrojeno puno puta. Priča o bodulici, ženi s otoka i primorja, njenom teškom trudu i bremenu, nepravedno je zaostala u kutku pomalo šovinističke tradicijske povijesti.
Ne priča se tako o pastirici koja bi pri povratku s ispaše uprtila na svoje kosti breme drva za ogrijev. Ne priča se o kuharici koja bi mijesila kruh i kuhala u kominu na ta drva, ili praljama koje su prale robu u hladnom potoku na dasci sapunom od kauštike. Slabo se priča o zemljoradnicama koje su veslale od otoka do kopna da bi prodale svoje intrade na mjesnoj ili gradskoj tržnici. Ne priča se o mladim ženama koje su bile radna snaga, sluga mužu i majka brojnoj djeci, bez prava glasa. Ne priča se o bakama koje su svojim savijenim kostima obitelji i društvu dale sve, a dobile skromno. Da, to su bile naše žene iz primorja, nimalo uljepšano, zbog čega se valjda o tome i ne priča. Sram nas je kao društvo. I treba biti.
Posljednjih godina neke od tih priča se s pravom i poštovanjem obnavljaju. Jedna od njih je ona o krapanjskoj ženi koja tijekom veslačke regate ženskih posada u gajetama ‘U susret Gospi od Anđela’ želi odati poštovanje i priznanje svim našim bakama, mamama, tetama, sestrama, svim Krapanjkama koje ne da su držale tri kantuna od kuće, već su na svojim plećima nosile i cijeli krov!
Druga se događa u Betini i upravo je prošle, 2019. godine debelo odjeknula u javnosti, baš zbog angažmana, odnosno, bolje reći, pobune žena, kako bi se skrenula pozornost na jednu od njih. Vojna je Murterka, udana u Betinu. Ljeti radi na Slanici, u dućanu svoga oca na toj murterskoj plaži. On je murterski zet, muž njene rodice. Obitelj se posvađala oko neke zemlje. Tip je došao do dućana, počeo vikati, a onda ju je udario. Iz sve snage. Iz Šibenika su je vozili u Split na operaciju: tri prijeloma kosti lica, puknut zub, oštećen mišić, pisao je tada Jutarnji list. Ništa ne bismo znali da Vojnine prijateljice nisu žensku veslačku regatu Dlan & Veslo, koja se godinama održava na najveću betinsku ljetnu feštu, Dan brganje 4. kolovoza, najavile pod sloganom “Sve smo mi Vojna”.
Da, 2019. godine, žena s otoka tretirana je upravo onako, kako su žene kroz povijest tretirali na ovim prostorima. A tradicija i povijest imaju dvije strane medalje. Dok god ne budemo glasno govorili i o ovoj drugoj, sramotnoj i tamnoj strani (koje, doduše nije lišena ni europska povijest), nećemo sebi dati priliku naučiti kako više doista nije potrebno, nužno, a bogami ni prihvatljivo da se ženu tretira “tradicijski”.
Betina je mjesto kalafata, majstora brodograditelja, a na posljednjoj regati je pobijedila Vojnina ekipa. U civiliziranom svijetu Dan žena se slavi simbolično, jer su žene uspjele izboriti se za svoja prava. U Hrvatskoj se još uvijek natječu… s nepravdom, “tradicijskim” šovinizmom i nasiljem.
Majkama, suprugama, sestrama i kćerkama u spomen – sretan Vam Dan žena!
Jurica Gašpar
Izvor: Morski.hr