INTERVJU SA ŽUPANIJSKIM PROČELNIKOM ZA TURIZAM I POMORSTVO

Devastacija pomorskog dobra, ali njegova uzurpacija sve je više pod lupom javnosti, ali ne i bez razloga. Svakodnevno smo svjedoci devastiranja plaža i obale, ali i ne poštivanja koncesija i koncesijskih odobrenja zbog kojih ležaljke, akvaparkovi, skuteri i pedaline iskaču na svakom koraku.

Praćenje svega onoga što se događa na terenu zahtijevalo bi gomilu zaposlenika, a da bi tome doskočili županija je otvorila stranicu „Pomorsko je dobro“ na kojoj građani mogu prijaviti sve nepravilnosti u prostoru. Od njenog pokretanja do danas stiglo je više od 170 prijava , ali je i još jednom pokazalo kako dio građana još uvijek ne razumije koje su ovlasti županije, a koje lokalne zajednice.

Stipe Čogelja, pročelnik Upravnog odjela za turizam i pomorstvo glavni nam je sugovornik koji je bez imalo ustručavanja odlučio objasniti s čime se njegov odjel bavi, ali i što su njegove ovlasti u zakonskim okvirima, te s kojim odlukama bi neke probleme bilo lakše riješiti.

Kada dođe ljetna sezona Vaš odjel bude onaj koji građani najviše kritiziraju, ali se da primijetiti da građani još uvijek točno ne znaju koje su vaše ovlasti?

“I nama se čini zato i jesmo pokrenuli ovu kampanju Pomorsko je dobro da bi građane educirali o nadležnostima. Ono što se mene tiče i kako ja vidim rad svih službi je da su one jedno tijelo. Županija, jedinice lokalne samouprave , državni inspektorati to je jedno tijelo , međutim po nadležnostima i Zakonima to tako ne ispada i često se događa da jedno tijelo problem prebacuje na drugo, drugo na četvrto i to me osobno malo ljuti.

Upravo zato smo odlučili da nećemo reći da nešto nije naša nadležnost, iako inspekcija na pomorskom dobru stvarno nije i ja bi stvarno bio najsretniji kada bi se izmijenio Zakon o pomorskom dobru i dao nam inspekcijske nadležnosti da mi možemo uklanjati, kažnjavati i pečatiti. Ili da Lučka kapetanija na neki način padne pod nadležnost županije ili lokalne zajednice, onda bi bili puno efikasniji.

Ovako ne možete ništa, a na udaru ste javnosti, a nije odgovorno da kao osobe koje plaćaju naši građani kažemo kako nešto nije naš zadatak i onda pokušavamo nešto napraviti. Tu dolazi do mimoilaženja između onoga što možemo napraviti i ono što moramo regulirati s jedinicama lokalne samouprave.”

A upravo s lokalnim zajednicama nužna je bolja suradnja?

“Imamo neke mehanizme kako možemo surađivati, njihovi komunalni redari , koji su pak još jedna posebna tema, u gradu Splitu imaju stav kako nisu nadležni na pomorskom dobru iako u Rijeci , Zadru i Šibeniku jesu, što nema nikakvog smisla, a imamo i presudu Upravnih sudova koji kažu kako su oni nadležni za poslove inspekcije na Pomorskom dobru.

Upravo se preko komunalnih redara može najbrže reagirati jer su oni na terenu. Ono što je problem s inspekcijama je u broju zaposlenih, Lučka kapetanija tako ima samo dva građevinska inspektora na cijelom Jadranu, što nema smisla, a upravo je to ono što oni koji devastiraju obalu koriste, jer je statistički mala šansa da ih netko kazni i kontrolira. Upravo zato se zato stranica ‘Pomorsko je dobro’ pokazala kao dobro rješenje, jer se na nju prijavilo više od 170 devastacija.

Naravno ima i onih koje su deplasirane, ali ne u tolikom broju jer smo građanima kroz stranicu nastojali objasniti što je to devastacija, tako da nam ne dolaze prijave o sukobu susjeda. Prijave tada idu direktno nadležnim službama, koje sada ne mogu reći da ih nisu dobili , a mi kontroliramo. Za 1200 kilometara obale nadležno je u županiji 6 ljudi, nema nas puno, ali da se netko novi zaposli opet bi bili na udaru kritike. Zato lobiramo da unutar sustava dovedemo dodatne ljude.”

Znaju li građani u prijavama razlikovati koncesiju od koncesijskog odobrenja?

“Ogromna je razlika, koncesije su institut koji je propisan zakonom , gdje su poznata sva pravila i koji provodi županija i mora biti upisan u pomorsko dobro i zemljišne knjige. To je postupak koji u prosjeku traje 6 godina i koji županija ne može kontrolirati, jer kada mi donesemo prijedlog, rješenje donosi ministarstvo, a državno odvjetništvo provodi upis u zemljišne knjige. Tako da u jednom trenutku izgubimo kontakt s predmetom, a upravo zato smo uveli kvartalne koordinacije sa svim službama. Da bi se došlo do koncesije i da bi se pripremila dokumentacija potrebno je negdje oko 50 tisuća kuna.

Za koncesije je nadležna Županijska skupština i tijela koja ona imenuje, oni raspisuju, ali uvijek uz suglasnost gradova i općina. Koncesijska odobrenja donose opčine i gradovi i prihod je isključivo njihov, a od koncesija uprihode 1/3 od ukupnih sredstava. Iako su dugoročno lokalnim zajednicama koncesije isplativije, one se sve više bore za dobivanje koncesijskih odobrenja, koje kratkoročno pune proračune. Naravno gradonačelnici i načelnici imaju nekakvu moć i mogu utjecati na dobivanje koncesijskih odobrenja za koje ne postoje zakonski uvijete, kao što je za koncesiju. Koncesijska odobrenja može dobiti onaj koji prvi preda zahtjev i tako lokalni čelnici mogu odrediti sami tko će ih dobiti, a iznosi koji se na tom prostoru dobivaju su sve samo ne mali. Kroz nadzore i suradnju s Carinom otkrili smo da se samo za ležaljke na plaži može zaraditi godišnja plaća.”

Koliko koncesionari vode računa o tome da se drže svojih koncesija? Posljednjih godina bili smo svjedoci da su se njihove ležaljke znale širiti značajno izvan gabarita, pa građani nisu ni imali gdje stavljati svoje šugamane. Kakva je situacija ovog ljeta na županijskim plažama?

“U zadnje vrijeme, od kada je uveden model ugovorne kazne nemamo toliko problema. Nažalost svi oni testiraju granice, ali mi tu stojimo i rješavamo probleme. Kada postoji izvjesnost kazne neće se to više događati. Jedan koncesionar je nedavno trebao platiti 30 tisuća kuna za pet dana uklanjanja. Sada smo upozorili jednog koncesionara kojem je kazna 3 i pol tisuće kuna po zakašnjenju izvršenja, pa će mu se ako nastavi s kršenjem koncesije, do kraja ljeta ‘zamantati’ u glavi .

To je po meni jedini model kako se kršenje koncesije može spriječiti. Jedan je koncesionar tako uredio dječje igralište , imali smo koncesionare koji su postavili pontone na nekoliko mjesta van koncesije ali su ih uklonili. Ne izlazimo s ovim puno u javnost, ali priznajem daleko manje nego prije. Ujedno su i koncesijske naknade deset puta veće nego su prije bile manje sada prilagođene, a i novi zakon bi trebao uzeti u obzir da one prate tržište.”

Što je s devastacijom pomorskog dobra, betoniranjem plaža, tko je tu nadležan?

“To je 99 posto izvan koncesija, ali i na područjima bez koncesijskog odobrenja. To ljudi koriste priliku ako imaju kuću uz more, naprave plažu i još su toliko drski da tjeraju ljude. Takvih imate najčešće na Braču i Hvaru. U dogovoru s gradonačelnicom Supetra s Carinom pokrenuli akciju i na četiri mjesta na kojima su građani betonirali prostor plaža ispred svojih kuća ćemo rješavati na osnovu bespravne gradnje. To je ono na čemu županija nema nadležnost, ali ima dobru suradnju s nadležnim službama koje su i ovaj tjedan na terenu, te ćemo i te nesavjesne korisnike pomorskog dobra sankcionirati. Osam milijuna kuna u jednoj godini naplatiti za korištenje bespravne osnove je puno, pa zamislite koliko toga ima. Mi smo najveća županija po pomorskom dobru i statistički je logično da kod nas ima najviše ovakvih slučajeva , ali ima i drugih županija.”

Koliko vam pomažu u tome prijave na stranici “Pomorsko je dobro”?

“Prijave dolaze i iz drugih županija, a iznenadila me građanska hrabrost koja je stvarno na razini. Većina prijava, njih 95 napravljena je imenom i prezimenom i građani žele da stanu iza nje i žele da se to riješi. Svaka čast ljudima u današnje vrijeme. Oko 15 d 2 posto primljenih prijava otpada kao neke koje “ne drže vodu“, a za 70 do osamdeset posto preostalih prijava imamo povratnu informaciju da se nešto napravilo. Za ostale budemo dosadni nadležnim službama. Ono što prvo napravimo je proslijedimo gradskim službama i komunalnim redarima, tako smo neki dan imali prijavu za ispuštanje fekalija na Šolti i načelnik je odmah reagirao, te je komunalna služba zabetonirala te nelegalne ispuste. S nekim lokalnim zajednicama imamo dobru suradnju, tako je na Postirama jučer riješeno polaganje nelegalnog sidrišta. Ljudi su pobjegli ostavili su kolpo morte u moru pa sada to moramo sanirati. Prije neki dan u Komiži je gradonačelnica spriječila nastavak betoniranje na Biševu. Sada s Lučkom kapetanijom dogovaramo uklanjanje . s drugim pak lokalnim zajednicama nemamo takvu suradnju, ali ima i za to lijeka.
Župan Blaženko Boban na svakoj koordinaciji s jedinicama lokalne samouprave naglašava da one jedinice koje nisu dostavila svoja izvješća , te nisu dobile sve suglasnosti i koristile koncesijska odobrenja kako treba, ne mogu dobiti sredstva od županije. Dogodine svi oni koji ne budu reagirali na prijave koje im mi pošaljemo i koji budu i dalje devastirale pomorsko dobro, neće se moći uopće prijaviti na sredstva županije.”

Ono što građani moraju znati je da se devastacije na pomorskom dobru ne mogu vratiti u prvobitno stanje, pa je spriječiti u ovom slučaju važnije od liječiti.

“Da bi se plaže vratile u prvobitno stanje mogli biste potrošiti cijeli budžet RH. Po meni dvije su najveće mane. Većina prijava dolazi preko vikenda kada nemate dežurnih službi, treba platiti dodatna dežurstva, jer kada u korijenu zaustavite devastaciju ona se neće dogoditi. Ono što sada možemo napraviti jeste napraviti analizu svih prijava za dogodine i mi ćemo kao županija s Lučkom kapetanijom napraviti to da raspišemo javnu nabavu temeljem uočenih prijava, uzoraka ponašanja, da napravimo troškovnik i da pokušamo te prijave sprječavati u korijenu.
To radi Dugi rat postavljanjem betonskih blokova. Odmah čim počne devastacija u roku od par sati dođe tvrtka koju će županija angažirati kroz javnu nabavu i da postavi betonske blokove. To nije građevinski zahvat koji mi ne možemo raditi , ali postavljanje opreme da se to ne nastavlja je dobro rješenje. Po meni bi to bilo efikasno na više slučajeva, posebno tamo gdje se nasipava dio obale i mislim da ćemo to primijeniti iduće godine. Zato moramo imati suradnju s lučkom kapetanijom jer bi mi postavljali natpise koje bi oni trebali pečatirati, da se zna da je to kazneno djelo.”

Zato bi vam nove izmjene zakona o pomorskom dobru o kojima često govorite znatno olakšale posao. Što očekujete da donesu ove izmjene i kada bi trebale stupiti na snagu?

“Ono što je veliki problem je zakon o pomorskom dobru koji je donesen prije 16 godina, a od tada do danas puno se toga promijenilo. Dijete koje se tada rodilo je sada u pubertetu, pa je i ovaj zakon postao arhaičan i zastario i nema načina da ga se pridržavati. Uz sve to imate zakon o koncesijama koji regulira iste stvari i nas dovodi do takve pravne nesigurnosti da više ne znamo kako postupiti.

Zato iščekujemo izmjene ovog zakona, prvenstveno tehničkih detalja, raspisivanja koncesija, prethodnih postupaka, žalbi. Zakon o koncesijama na primjer predviđa nadležnost državne komisije koja je za javnu nabavu , Zakon o pomorskom dobru ministarstva mora. To je šuma propisa u kojima se mi ne možemo snaći, a kamoli građani.

Ono što mi tražimo su veće inspekcijske ovlasti Lučke kapetanije i nas, jer na ovim poslovima postoji mali broj ljudi i na 1200 kilometara obale to nema nikakvog smisla.

Ujedno je nužno i bolje rješavanje granica pomorskog dobra, jer sada smo na 10 do 12 posto utvrđenih granica, možda postupkom legalizacija kojom bi se obuhvatila cijela država. To bi se tada moglo brže obaviti, a na ovaj način kako se sada utvrđuje neće nikada.

Treća stvar koja je jako bitna je transparentnost koncesijskih odobrenja, da se taj institut koji je uveden, da se omogući ljudima da se radi jer je do sada bilo teško dobiti koncesiju i upisati pomorsko dobro. To je sada prešlo sve mjere dobrog ukusa, a čak nisu ni krive jedinice lokalne samouprave, jer se one pod pritiskom zahtjeva ne mogu više braniti. Čekamo da prijedlog Zakona krene u javnu raspravu i da se usvoji, molimo ministra da to što prije stavi u proceduru, jer javno savjetovanje i čitanje u Saboru trajati dugo. Da se sada pusti u proceduru zakon nećemo dočekati još godinu dana, a bez toga neće biti vidljivijih pomaka.”

Izvor: Splitski dnevnik