Kako bi se očuvala morska bioraznolikost, ključna je suradnja nadležnih tijela, znanstvene zajednice, organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom prirode i lokalnih ribara.

Nedavno završen projekt LIFE Artina, usmjeren ka očuvanju morskih ptica u Jadranu, primjer je da se zajedničkim snagama mogu postići pozitivni pomaci u zaštiti prirode. Kroz pet godina projekt se bavio očuvanjem triju ugroženih vrsta morskih ptica u Hrvatskoj: sredozemnog galeba, kaukala i gregule.

Slučajni ulov morskih ptica kao svjetski problem

Slučajni ulov jedan je od svjetskih uzroka ugroženosti mnogih osjetljivih skupina morskih životinja, kao što su morski sisavci, morske kornjače, hrskavične ribe i morske ptice. Odnosi se na one vrste koje su nenamjerno ulovljene prilikom ribolova.

Upravo je jedan od projektnih ciljeva bio razumjeti razmjer utjecaja slučajnog ulova ovih vrsta na ribolovne alate te predložiti mjere za njegovo smanjenje.

– Kako bi ustanovili koliki je razmjer slučajnog ulova u Hrvatskoj, provedeno je anketiranje ribara na Visu, Korčuli i Lastovu. Rezultati provedenog anketiranja pokazuju da se slučajni ulov morskih ptica zaista događa, no ne znamo i koliko često. Iako postoji zakonska obaveza, ribari te podatke ne unose u očevidnike – kaže Ana Miletić, stručna suradnica Sunca.

Što ribari misle o prilagođenim ribarskim alatima?

Ribolovni alati koji su prilagođeni s ciljem smanjena slučajnog ulova ptica već postoje. Kako bi istražili mogu li se oni koristiti u Hrvatskoj i koliko su učinkoviti, udruga Sunce ih je testirala u suradnji s ribarima s otoka Brača, Visa, Korčule, Lastova te iz Vinišća. Riječ je o utezima za pridnene parangale, signalnim (LED) svjetlima za mreže stajaćice te uređajima za oslobađanje udica plutajućih parangala pod morem (hookpods).

Postavljanjem dodatnih utega na parangale povećava se brzina potonuća udica i tako smanjuje vrijeme izloženosti mamaca pticama. Utezi se jednostavno kopčama pričvrste na parangal kad su ptice u blizini alata, nemaju utjecaj na sami ribolov, a i cijena im je relativno niska pa ribari podržavaju korištenje ovog tipa alata.

Signalne (LED) lampice emitiraju zeleno svjetlo kad su potopljene i tako pticama signaliziraju prisutnost mreža u moru, kako bi ih mogle izbjeći. Mišljenja ribara o njihovoj upotrebi podijeljena su jer njihovo korištenje povećava vrijeme utrošeno za obavljanje ribolova, a i cijena im je poprilično visoka.

Upotrebom uređaja za oslobađanje udica plutajućeg parangala pod morem (hookpods) pticama se smanjuje izloženost udica s mamcima u blizini površine mora. Ovaj alat ribari su najlošije prihvatili jer je nepraktičan za korištenje, zapetljava se i povećava vrijeme utrošeno za ribolov.

Rezultati testiranja pokazali su kako je ključno da su alati jednostavni, isplativi, sigurni i primjereni pojedinačnoj vrsti ribolova kako bi ih ribari koristili. Više o  testiranju i što ribari kažu o navedenim alatima možete pogledati u videu ovdje.

Iako su postignuti određeni rezultati, projekt LIFE Artina ukazuje na potrebu daljnjeg testiranja alata i mjera s ribarima diljem Jadranskog područja. Potrebno je dodatno testirati: postavljanje dodatnog otežanja za stajaći i plutajući parangal, postavljanje linija i uređaja za strašenje ili odbijanje ptica, noćno polaganje parangala, izbjegavanje bacanja ostataka od mamaca ili čišćenja ulovljene ribe prilikom polaganja parangala ili mreža, itd. 

Ribari kao čuvari prirode

Sudjelovanje ribara u projektima za očuvanje prirode ima presudnu ulogu. Ribari su bili uključeni u različite faze provedbe projekta. Jedan od ključnih elemenata suradnje razmjena je znanja između projektnog tima i ribara. Ova dvosmjerna komunikacija omogućila je bolje razumijevanje izazova s kojima se ribari suočavaju, što je rezultiralo prilagodbama alata kako bi se što bolje uklopili u svakodnevne ribolovne prakse.

Važno je motivirati ribare za unos podataka o slučajnom ulovu u očevidnike te za sudjelovanje u ovakvim istraživanjima – zaključuje Miletić. Iako je fokus ovog projekta bio na morskim pticama, slučajni ulov odnosi se na više vrsta morskih organizama. Stoga ga je važno prijavljivati i pratiti, kao i testirati mjere za njegovo smanjenje.

Osim toga, potrebno je i jačanje suradnje među nadležnim tijelima, znanstvenom zajednicom i organizacijama civilnog društva kako bi se podaci o slučajnom ulovu osjetljivih i zaštićenih vrsta što učinkovitije prikupljali i razmjenjivali.

Zajedničkom suradnjom, razvojem i primjenom održivih ribolovnih praksi, smanjenjem negativnog utjecaja ljudskih aktivnosti na morske ekosustave i širenjem svijesti o važnosti očuvanja osjetljivih vrsta može se osigurati opstanak morskih ptica i prosperitet morskog ekosustava za buduće generacije.

Maja Jurić

Izvor: Morski.hr