Tijekom 2021. godine izišlo je drugo izdanje atlasa egzotičnih riba u Sredozemnom moru, a pri izradi je sudjelovao i ihtiolog prof. dr. sc. Jakov Dulčić, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju s Instituta za oceanografiju i ribarstvo, i jedan od najuglednijih i najiskusnijih stručnjaka za invazivne vrste riba u Sredozemlju.

Rezultat je zapanjujući: u 20 godina od prvog izdanja Atlasa iz 2002. godine, u Mediteran je došlo 107 egzotičnih vrsta riba, više nego u čitavom prethodnom stoljeću. To uključuje 43 nova 'doseljenika' koji su uspjeli uspostaviti samoodrživu populaciju, plus dodatnihe 64 vrste koje su nedavno viđene barem jednom u svom novom potencijalnom staništu.

- Uspjeli smo dokazati kako Mediteran već neko vrijeme prolazi kroz drastične i brze promjene svoje faune, poglavito u njegovom istočnom dijelu. Mnoge od ovih novih vrsta riba sada značajno doprinose bioraznolikosti istočnog bazena Mediteranskog mora - kazao nam je prof. dr. sc. Jakov Dulčić.

Sve veća pozornost posvećuje se fenomenu vrsta koje su prodrle iz Crvenog u Sredozemno more, ali postoje i osvajači drugog podrijetla, osobito iz područja tropskog Atlantika, koji u Mediteran dolaze kao posljedica prirodne invazije kroz Gibraltar, ili unosa, slučajnog ili namjernog, od strane čovjeka.

Nove ribe Jadrana

Veliki dio novih riba za Jadransko more zabilježen je i u knjizi "Ihtiofauna Jadranskoga mora" iz 2020. godine koju su napisali prof. Dulčić i dr. Kovačić. U posljednje tri decenije zabilježeno je 46 novih vrsta Jadranskom moru, u kojem živi preko 460 vrsta riba. Tijekom 2022. godine u Jadranu prvi put ulovljene su tzv. riba vjeverica i gonič iglica, obje vrste su nađene u Tršćanskom zaljevu.

- Ovi slučajevi bi mogli predstavljati primjer unosa alohtonih vrsta putem brodskog transporta (balastne vode). Ali generalno su zabilježeni procesi tropikalizacije i meridionalizacije u Jadranskom moru, isto kao i u Sredozemnom, odnosno pojava tropskih organizama, u ovom slučaju riba, te pomjeranja istih, kao i drugih termofilnih riba, prema sjevernijim područjima, prije svega uslijed promjena u temperaturi mora - objasnio je prof. Dulčić.

"Opasne vrste"

Ono što zabrinjava struku su agresivni osvajači koji ruše dinamiku, stabilnost i ugrožavaju domicilne alohtone vrste. Neke od njih predstavljaju i opasnost za zdravlje ljudi. Takav je primjer kamena riba (Synanceia verrucosa), čiji ubod može biti fatalan, no ona je do sada pronađena samo na krajnjem istoku Sredozemlja. Pitali smo prof. Dulčića koje ozloglašene ribe su do sada pronađene u Jadranu.

- Možemo izdvojiti nekoliko takvih, primjerice plavotočkastu trumpetaču (Fistularia commersonnii) koja se ubraja među 100 'najgorih' invazivnih vrsta u europskim vodama. Vatrenjača (Pterois Miles), koja se očito proširila i na naše područje dolazeći iz Crvenog mora preko Sueza i istočnog Mediterana. Zanimljivo je da je 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je 'pobjegla' iz akvarija na Floridi, uzrokovala izrazito visoku smrtnost bentoskih organizama uzduž američke i karipske obale. Prelijepo izgleda, ali treba jako voditi računa o tome da je njen ubod izrazito bolan. Srebrnoprugasta četverozupka (Lagocephalus sceleratus), zajedno s nekim drugim vrstama iz Crvenog mora, danas čini gotovo polovicu ulova u priobalnom ribolovu na Cipru i Turskoj. Riječ je o vrlo opasnoj ribi čija je konzumacija zabranjena u svim zemljama EU jer posjeduje vrlo jak otrov koji može uzrokovati smrt nakon konzumacije.

Seoba kirnji prema sjeveru

Osim novih vrsta riba u Jadranu, širenje svih toploljubnih vrsta prema sjeveru poznat je fenomen pa ribari love ribe koje im prije nisu bile česta lovina. Dapače, Jadran zbog svog geografskog položaja predstavlja svojevrsnu promatračnicu za promjene u horizontalnoj raspodjeli vrsta. Jedna od poznatih vrsta toploljubnih riba su kirnje koje su nedavno temeljitije proučavane.

- Istraživanjem lokalnog ekološkog znanja rekreacijskih ribolovaca, uspjeli smo barem preliminarno rekonstruirati dinamiku prostorno-vremenskog širenja svih vrsta kirnji u Jadranu. Dobiveni podaci upućuju na postepenu kolonizaciju, od juga prema sjeveru, kroz razdoblje od otprilike 30-ak godina. Podatke smo objavili kao preliminarno priopćenje u časopisu "Naše more" - kazao nam je dr. Branko Dragičević s Instituta za oceanografiju i ribarstvo.

Bijela kirnja (Epinephelus aeneus) i češljasta kirnja (Mycteroperca rubra) prvi put u Jadranu zabilježene su prije nešto više od 20 godina, a danas, uz postupno zagrijavanje mora, gotovo su uobičajene na južnom i dijelovima srednjeg Jadrana. Takvim vrstama Jadran sve više predstavlja adekvatno stanište, a to pokazuju i nalazi nedoraslih jedinki obje vrste. Ipak, ono što je zanimljivo je i velika brojnost nedoraslih jedinki kirnji (Epinephelus), koje su jadranski starosjedioci.

Jadran više nije isto more koje su znali naši stari

- Posljednjih smo godina tijekom istraživanja zamijetili popriličnu brojnost nedoraslih kirnji na području obala južnog Jadrana, te vanjskih otoka južnog i srednjeg Jadrana. Isto tako, na području sjevernog Jadrana, primjerice na zapadnoj obali Istre. Ranijih godina, tj. prije dva ili tri desetljeća, to nije bio slučaj, te su mlade kirnje u manjoj mjeri nastanjivale južni Jadran s tek povremenim "izletima" sjevernije - rekao nam je dr. Dragičević.

Osim kirnji, slične obrasce pokazuju i druge toploljubne vrste poput jadranskih barakuda, papigača, vladike arbanaške, morskog guštera, kostoroga, murine... Neke od ovih vrsta poput žutosune barakude i lice modrulje, pojavljuju se i na području zapadne obale Istre čak i u hladnijim mjesecima.

- Posebno bih istaknuo primjer strijelke koja je praktički doživjela eksploziju populacije u Jadranu, te je nekoć kao isključivi, ali i rijetki stanovnik južnog Jadrana, danas prisutna diljem naše obale s posebno značajnom i rezidentnom populacijom na području Istre. Iako je temperatura vjerojatno jedan od čimbenika uspjeha ove vrste, vjerojatno se radi o sinergiji različitih faktora koji su pridonijeli njenom širenju - dodao je dr. Dragičević.